veoma nesigurno sudim
o tebi.
Gradovi u kojima obitavaš poprimaju nešto
od tvoje čulnosti.
Krajolici koje u prolazu dopunjuješ...
Grane zatrepere od predosjećanja skorog vjetra...
Ime ti je od velikih kamenih slova
i gledano iskosa liči na tornjeve starih crkvi,
a izgovoreno, ono je svjetlije od lepršavih
golubova zvonjave!
Ulazi noć u moju utrobu, nestrpljiva kao vrisak djeteta.
Što da ti kažem u trenutku kad Zemlja
prestane da se okreće?
